…
Ja, skoro prosjak, duh slobode širim,
Pa ma i nemô na svom grobu svijeću,
Ja neću, neću, neću da se smirim.
Ko svježi vjetar u sparinu pirim,
A kada umor svlada duše lijene,
Na otpor trubim ja trubač sa Seine!Što mi je plaća? Mržnja gmizavaca,
Što svoje blato lijepe o moj glas.
Al ja pred licem roda stojim vedar.
Za hljeb slobode prilažem svoj klas:
Zar nije zlatan, i bogat, i jedar?
Dobriša Cesarić,
Trubač sa Seine
PREDGOVOR
Pisati o borbenoj postrojbi kojoj se pripadalo nije lako. Nije lako ni kada je u pitanju profesionalni povjesničar koji ima iza sebe iskustvo rada na sličnim projektima. Prvu povjesnicu neke postrojbe napisao sam prije dvadeset godina, a objavljena je nakon nekoliko godina držanja na „ledu” 2006. godine. Do danas je broj povjesnica postrojbi Hrvatske vojske narastao na vrlo veliku brojku tiskovina različite kvalitete. U Bosni i Hercegovini je sličan proces, literatura koja nastaje iz bošnjačkih institucija je velika ali je zato uglavnom loša, a u Republici Srpskoj se trude uhvatiti korak s njima. U toj interpretacijskoj trci najslabije stoji hrvatska komponenta i ovo je, koliko mi je poznato, prva historiografska obrada neke postrojbe Hrvatskog vijeća obrane.
Slučajno ili ne u pitanju je postrojba koja je nosila status prve, kao prva profesionalna u HVO-u i kao Prva gardijska brigada. Postrojba nosi ime po Anti Bruni Bušiću, karizmatičnom hrvatskom prognaniku koji je ubijen u Parizu 1978. godine samo zbog toga jer se usudio govoriti o nepovoljnom položaju Hrvata u Hrvatskoj.
Pukovnija, a potom gardijska brigada ABB je specifična postrojba. U mnogo čemu simbolizira HVO oružanu silu oslonjenu na općine s većinskim ili većim udjelom hrvatskog stanovništva u Bosni i Hercegovini. Pukovnija je bila postrojba čiji su temelji položeni prije osnivanja HVO-a i često se stjecao dojam da u strukturama nadležnim za obranu nisu bili načistu sa samim sobom što je njezina svrha. Nije isključeno da je tretirana kao hir generala Ante Rose po čijoj je zapovijedi osnovana bojna Knez Branimir koja je očito planirana kao još jedna sastavnica pri Specijalnim postrojbama Glavnog stožera HV. No ona je slijedom zbivanja ostala na teritoriju BiH, tj. Herceg Bosne. To je rezultiralo da je nesumnjivo najkvalitetnija bojna postrojba Hrvata u BiH, gotovo dvije godine u organizacijskom smislu bila osuđena na životarenje i koja je prema nizu pričuvnih sastava izgledala kao siromašni rođak.
Izuzetak je bio samo u zoni izravnih borbi, tamo se s Pukovnijom i njezinim bojama nitko nije mogao mjeriti. Tek u ljeto 1993. kada je stanje na ratištu bilo kritično Pukovnija je dobila prvu ustrojbenu potporu jer je do tada naoružanje nosila doslovno na sebi. Preustrojem u gardijsku brigadu, jedinu od četiri koja je imala provjeren i čvrst temelj, Bušići su dovedeni na razinu da više nisu ovisili ni o nekoj drugoj postrojbi. „S Brigadom smo postali gospoda“, bio je lucidan odgovor pokojnog Jure Begića o razlici između Pukovnije i Brigade.
Pri pisanju monografije vodio sam se intencijom da je u pitanju postrojba, bojni kolektiv i da tu mjesta za pojedince ima vrlo malo. Rijetko se spominju, a često u kontekstu svoje pogibije. Za takav pristup sam našao potporu i u Udruzi Bušića koja je inicirala pisanje knjige, premda je više u šali no zbilji pokojni brigadni skrbnik, dr. Milan Dropulja negdje u proljeće 1995. znao nabaciti da je to moja obveza prema brigadi.
Pokojni Milan je imao razloga i pravo na takav komentar, osobno se pobrinuo da bojna Andrija Tadić ima najkvalitetnija bojna izvješća općenito u HVO-u. To se na žalost ne može reći za ostale bojne Pukovnije. Imam dojam da je većina izvješća pisana preko volje i u njima su pisci dali velik trud da riječi bude što manje, a kontekst nikakav, ako ga je uopće bilo. Tako te škrte riječi ni izbliza ne opisuju ratni put postrojbe i sve teškoće kroz koje je prošla. Primjerice, kroz jedan ili dva dokumenta s terena na Bokševici ne može se ni pojmiti napor i žrtve koje je Pukovnija ulagala pri njezinom zauzimanju, a koju su pričuvne i nedovoljno brojne postrojbe znale izgubiti u trenutcima dok su pokapani poginuli Bušići u Posušju, Š. Brijegu ili Uskoplju.
S Brigadom je stanje bolje, papirologija je osjetno kvalitetnija, no i dalje manjkava jer je okolnost da se nikada nije imalo školovanog mirnodopskog profesionalca – časnika itekako osjećala.
Dokumenti su godinama prikupljani iz raznih izvora i smatram da su više – manje svi relevantni citirani u knjizi. Dio nedoumica razriješili su bivši zapovjednici bojni i satnija nakon čitanja rukopisa. Uz sve te slabosti kojih knjiga nesumnjivo ima, smatram da je ovo solidan uvod u Bušiće. Kažem i pišem uvod, jer svaka Bojna Pukovnije, kao i svaka sastavnica brigada zasigurno zaslužuje monografiju. No takvu zadaću osobno, a pretpostavljam i Udruga koja je dala potporu za pisanje knjige, ostavljamo drugima, uključujući i mlade snage koje dolaze. Na koncu bih dodao da je uvodni dio u kojem je dan oris političkog stanja u BiH najvećim dijelom preuzet i donekle izmijenjen iz nekih mojih ranijih radova.
U Velikoj Gorici, potkraj travnja 2022.
Davor Marijan
KORIŠTENI PODACI ZAPISA U IZVORU: 106 AŽURIRANO: 91 fotografija 8 datuma rođenja JAKOV (Slavko) RADOŠ,11.02.1969=11.02.1968 VLADIMIR (Marko) GLAVAŠ,04.10.1970=14.10.1970 TOMISLAV (Ivan) JUKIĆ,29.11.1973=27.11.1973 TOMISLAV (Mato) KATOVIĆ,01.07.1972=10.07.1972 IVICA (Petar) MARKANOVIĆ,03.10.1974=03.10.1970 MIROSLAV (Niko) ZEKO,11.09.1970=08.09.1970 VLADIMIR (Ivan) GALIR,17.04.1974=17.04.1971 MARIJAN (Stjepan) MAROŠ,22.03.1968=20.03.1968 DAMIR (Nikica) ŠIMIĆ,27.07.1969=08.07.1969 5 datuma stradanja MIRKO (Anto) JAKOVLJEVIĆ,08.02.1994=08.01.1994 ANTE (Ivan) PERIĆ,18.02.1994=18.01.1994 NIKOLA (Vidan) DRINOVAC,25.06.1994=26.06.1994 ZVONIMIR (Ilija) JUKIĆ,05.04.1996=04.04.1996 ZDRAVKO (Marko) PARLAIN,15.04.1996=16.04.1996 NOVIH: 14 DAMIR (Marko) MARTIĆ,11.04.1968.-06.04.1992. FERDO (Mate) SUČIĆ,21.10.1969.-23.04.1992. DRAGAN (Jure) ZELENIKA,25.09.1966.-25.05.1992. IVICA (Bariša) JELČIĆ,21.05.1966.-31.05.1992. STANKO (Franjo) POSAVAC,17.01.1970.-18.01.1993. JOSIP (Karlo) ŽIVEC,13.03.1957.-20.04.1993. JOZO (Marinko) TOMIĆ,21.06.1973.-14.06.1993. BOŽO (Dragutin) SEDAK,25.12.1966.-11.07.1993. ANTE (Vencel) JURIČ,11.07.1967.-04.08.1993. SENAD (Džemal) SEJDIĆ,10.01.1966.-25.09.1993. BRAYAN (Leo) FREDERIKSEN,13.10.1968.-26.03.1994. RONALD PEREVERSOFF,17.10.1957.-15.02.1995. BRANIMIR-MATAN (Stjepan) ANIĆ,11.10.1950.-05.08.1995. ANĐELKO (Tadija) ŽUNIĆ,07.03.1976.-20.01.1996.